April 8, 2013

Pijaca u Manili & autohtoni deserti ⁄ Food Market in Manila and traditional filipino desserts

dobrodoslica :))

U ovom postu donosim vam jos neke slatke delicije tipicne za ovih 7107 otoka koliko ih broje Filipini. Slatka ponuda podijeljena je na dva dijela, na autohtoni filipinski i na americko⁄francuske slastice kojima se vellika vecina priklonila. Svaki kafic ima svoju ponudu kolaca i torti. I vecinom se sve svodi na brownie, cheesecake ili neke modernije torte. Autohtonim desertima niti traga. A kada kazem autohtoni deserti i kolaci, malo tko ovdje pomisliti ce na Ube Tortu, Sans Rival ili Dayap. Oni podrazumijevaju filipinske tradicionalne kolace samo sa baznom namirnicom - rizom! Tocnije slatkom rizom ( sticky rice) ili njenim brasnom. To je njihova slatka ponuda sa 1001 varijacijom na temu.  

Pazar u Manili. Najbolje mjesto za iskusiti i pronaci domacu hranu i namirnice. Upozorili su me da je za mene kao stranca to poprilicno opasno. Ako se i odlucite, svakako bez nakita ili bilo kakvih upecatljivih stvari. Cak i fina, nova odjeca nije bas pozeljna. Jedino sto nisam mogla zamaskirati bio je foto aparat. Dok sam se vozila u Jeepney-u, zena je na autocesti, u voznji otvorila prozor i upozorila me da cuvam foto aparat. To upozorenje uputili su mi jos par puta u samom autobusu. 









Jako zanimljivo iskustvo definitivno je Jeepney, autobus za javni prijevoz. Izvorno su radjeni za prijevoz vojnika u II svjetskom ratu. Filipinci su ih ukrasili po svom sarolikom ukusu. Jeepney je odraz filipinske umjetnosti i kulture. Ovdje umjesto kontrolora, dobiti cete ludilo provod. Naime, buseve moze iznajmiti ili kupiti tko zeli. Nerijetko cete vidjeti muza koji iznajmi bus gdje se sa obitelji ( kao na slici gore) voza po cijeli dan. Ili, ako vam se malo posreci da naidjete na autobus koji iznajme mladi decki i po cijeli dan se vozaju sa muzikom raspaljenom do daske. Sve je americki hip hop i latino salsa tako da to bude kino zivo :) Nesto super! 
















Mi smo u dijelu Manile koji veze nema sa izvornim dijelom ove drzave. Kada smo dosli imala sam osjecaj da smo u Americi. Sve je isto, identicno. Filipinci su im se samo prepustili i kako mi se cini, uzivaju u tome. Lanci restorana, kafica, ducana, auta, skolstvo, posao i karijere.. u svemu Amerika im je pojam. Nerijetko su ostajali zateceni kada bi me pitali kako mi se svidjaju Filipini. Ja bih im odgovorila..koji Filipini? voljela bih vidjeti prave Filipine. 
Svi pricaju engleski. U skolama umjesto njihovog tagalog jezika, engleski im je glavni jezik. Nakon nekog vremena, pocela sam odlaziti i u njihove domace kvartove. Doduse, morala sam se dobro raspravljati sa muzem zasto uopce zelim hodati uokolo po Manili ali isplati se. Vidjeti ovaj dio svijeta nesto je fascinantno. Evo jos koja slika..







prodaja cigara na komade
I samo vas jedno skretanje dijeli od sasvim nesto drugoga..








Nadam se da ste uspjeli stvoriti neku sliku.
Pozdrav,
mirela


Pogledajte i ove postove:









4 comments:

  1. Zaista živopisno i prelijepo :)

    ReplyDelete
  2. Jako zanimljivo si nam prikazala ovaj dio svijeta i život tamo. Tržnica i svo ono divno voće, nama slabije dostupno, mi tako dobro izgleda !

    ReplyDelete