May 14, 2013

Bye Philippines..



Otoci perla..


Uzasno je vruce, oko 40C se vrti vec danima. Sparina me totalno omamila i hvatam predah u Starbucks-u. Gledam kroz prozor  ovu masu ljudi koji stoje u prometnoj koloni, trokolice i bicikle koje voze 'nindze' ( kako kaze moja Bru). Unatoc vrucini svi su u dugim rukavima i na glavi imaju crne marame kojima su omotali cijelo lice i preko naocale. Podsjeca me na Dubai i tamosnje zene koje podlijezu vjerskim pritiscima da cak i na 40C+ nose vunene rukavice, kozne visoke cizmice i cijelo lice prekriju maramama. Ovdje cete ih tako obucene vidjeti na biciklima i motorima. I iskljucivo muskarce jer  niti jednom nisam vidjela zenu da vozi motor. No ovdje nisu vjerski razlozi u pitanju vec iskljucivo neka vrsta 'prezivljavanja' pod opakim suncem. Toliko je jako da je nemoguce duze boraviti na otvorenom. Po ducanima, ulicnim standovima i kioscima naci cete vise kisobrana za zastitu nego ljetnih dodataka tipicnih za more i sunce. 

nevjerovatna scena- presuseno korito rijeke..

Nedostajati ce mi ova draga zemlja i njeni dragi ljudi. Na svakom koraku, miliun puta dnevno yes Sir, yes Maam. Na svakom ulazu naoruzani cuvar otvoriti ce vam vrata i ljubazno pozdraviti.U ducanu ce vam spakirati sve u vrecice i iz ducana odnijeti stvari do doma. Mozete im dati kunu ili dvije a i ne morate.



Polako pijem svoj cappucino i razmisljam o slinoj prtljazi koju moram spakirati. Razmisljam o ovom cappuccinu i koliko Amerika dominira ovom zemljom. Ona im je zvijezda vodilja u svemu. Filipinci su se samo prepustili. Amerika i dragi Bog. Jako su pobozni. Svaki shopping centar u sredini ima kapelicu. Veci centri imaju Crkve u sredini. Na cestama i kruznim tokovima vidjeti cete i 20m visoke Gospine kipove. Za Uskrs su imali predramaticne procesije gdje su se raspinjali na kriz i ruke probadali cavlima. 


Nas boravak u Manili priblizio se kraju. Brzo su prosla ova 3 luda mjeseca. Gostoprimstvo i ljubaznost ovoga naroda nevjerovatno je. Nisam se osjecala kao potpuni stranac. Sva vrata bila su otvotrena i iza svakih topli osmijeh bi te docekao. Naravno da nigdje nije kao doma, no i ovdje nam je bilo ugodno i jako lijepo. Iz dana u dan sve vise cijenim ljepote svoje Hrvatske. U ovoj sacici ljudi imamo sve sto mnogi nemaju ni u 5 zemalja zajedno. Volim nase bistro more i 101 plazicu duz obale. Ovdje, u Manili moras letjeti da bi se okupao na jednoj od nekoliko plaza koje se kontinuirano i pomalo vec dosadno promoviraju. Osim tri, cetiri prirodne plaze na ovim otocima, sve ostalo su resorti. Van toga divljina i siromastvo.

Filipinska zastava


Filipini su drugaciji nego sto ih se prikazuje po razno raznim turistickim promocijama. Samo su dio od onoga sto cete pronaci preko interneta. Vidjeti cete Boracay i Palawan. Sva luksuzna egzotika lezi na tih par mjesta. Ostala egzotika, egzotika koja je mene zanimala i fascinirala, autohtoni su Filipini. Ljudi i njihove svakodnevnice, barake i polja rize, plantaze banana i kokosa, skoljke i jeepney-i. To je dio koji je neprocjenjiv a pak ne znam koliko turista ih je vidjelo.  
Filipini su zemlja sa dva lica. Lice Amerike i luksuza i lice podredjenosti i siromastva. Zemlja gdje cete u Starbucksu kavu platiti 17 kn a sluskinju koja zivi sa vama i radi cijeli mjesec, sa 2 slobodna dana 500 kn. Nema pravila! U biti ima ali nemaju smisla. To je zemlja koja je cijelu povijest navikla biti pokorna nekome i drugacije jednostavno ne znaju funkcionirati. 

Makati, Manila ( photo from Wikipedia)


Imala sam zelju posjetiti jednu od velikih plantaza kokosa. No to mi je bilo pre komplicirano za organizirati sa djecom. 






Polja rize..


 Banane na svakom koraku..


I perle. Najveca perla na svijetu pronadjena je na Filipinima, na otoku Palawan.


I naravno, nocni zivot :) ..predobro!


Akvarij meduza po danu koji preko noci radi kao disco klub.. 


Toliko o Filipinima. Slijedi jos jedan post o prekrasnim slasticarnicama u Manili i jos nekoliko postova sa njihovim tortama i receptima.

Pogledajte i ove postove o Filipinima:
** find us on FACEBOOK**


8 comments:

  1. Blago ti se. <3 Dala bih sve da barem na 3 dana odem u neku daleku i zanimljivu zemlju, a tvoje slike su učinile da se pojedem od ljubomore!

    ReplyDelete
    Replies
    1. :) nikad ne znas sta sutra nosi. Mozda se i ti ubrzo nadjes na nekom egzoticnom mjestu, na suncu i sa koktelom u ruci..

      Delete
  2. Ovo je zbilja nešto nepojmljivo... dok ne vidiš tako nešto, nisi ni svjestan što sve imaš. Što ne znači da im zemlja sigurno nije predivna, meni su samo ove tvoje reportaže divne, a kamoli da sve to vidim i iskusim. Divno i hvala što nam prenosiš :)
    p.s. i ja bih voljela vidjet plantažu kokosa!!!

    ReplyDelete
  3. Baš divan i informativan post! :) Iz sasvim drugačije perspektive nego, kao što si pomenula, iz turističkih vodiča! Zavidim ti na poljima pirinča, plantažama kokosa i banana... :) Sigurno je sve to zajedno bilo divno iskustvo...

    ReplyDelete
  4. Znaci vracate se... :) bas je brzo proslo. Ili je kod mene totalna ludnica, pa kao da je jucer bilo kad si napisala onaj post o odlasku na Filipine.
    Vidim da su ti utisci pomesani. Divan post, volim kad neko tako iskreno pise o nekoj zemlji, a ne samo neumerene pohvale.
    Inace, ne zaboravi na nagradu koju treba da ti posaljem... :)

    ReplyDelete
  5. Volim postove o putovanjima.. uvijek slinim kad gledam fotke i bar na taj način upoznam ovako krasne destinacije. Moram pročitati i ostale nastavke o Filipinima čim nađem vremena!

    ReplyDelete
  6. :) hvala cure!
    Enormna je razlika kada negdje otputujes na tjedan/dva ili na nekoliko mjeseci.
    Meni je i ovo bilo prekratko da obidjem i vidim sve sto sam zeljela.
    Ovisno o tome i nastane povrsniji post ili onaj malo detaljniji..
    Naravno, veliku ulogu igra i moja ljubav prema hrani. Netko bi uzivao na suncu, ja sam uzivala po kuhinjama, pazarima i svemu sto ima veze sa hranom. I malo na suncu ;)
    Drago mi je da vam se svidja <3

    ReplyDelete
  7. Obožavam ovakve putopisne postove...Sad još malo o torticama;)

    ReplyDelete